U zbirci priča Prvo, drugo, treće lice, autorka ide korak dalje i postavlja pitanje procesa individuacije kada su spoljnje okolnosti nesavladive, odnosno, kako voditi ispunjen život uprkos tome što društvene i životne okolnosti nadmašuju naše snage da se izborimo s njima, kada nismo dorasli konfliktu, unutrašnjem ili spoljašnjem, koji je pred nama. Tada nam, kako autorka sugeriše pojedinim pričama, preostaje da se otvorimo prema drugima, upijemo njihovu mudrost, oslonimo se na njihovu snagu, a poneke stvari, kako spoznaje Mati Filomena u istoimenoj priči, prepustimo Bogu. Spoj emotivnog, filozofskog, te jedinstvenog i dinamičnog narativnog prosedea obojenog poetskim jezikom, čini ovu zbirku priča vrijednim djelom, koje će izvjesno naći put do širih čitalačkih krugova. Jedan široki spektar individualnih svjetova predstavljen iznijansiranim umjetničkim sredstvima pružiće čitaocima estetsko i katarzično zadovoljstvo, što je svakako odlika umjetničkih djela koja zaslužuju veliki čitalački auditorijum, kritičko promišljanje i vrednovanje.
