"Svako doba je teško, a svoje najteže - govorio je tiho. - Kao u davno pećinsko vrijeme, kada su poplave, divlje zvijeri, teške bolesti prijetile opstanku ljudi, evo i danas stihija besmisla prijeti samom životu. Samo, teže nego ikakva slijepa stihija ranije. Danas služimo stvarima, ne znajući pravu vrijednost ničemu. Obezvrijedili su riječi kojima su se ljudi zaklanjali kao štitom i koje su nas branile nadom. Ubili su nam riječi koje smo smatrali svetima, prostituisali ih, učinili zastavama pod kojima marširaju gazeći čovjeka. Zar možemo više upotrebljavati riječi bratstvo, mir, solidarnost, sreća, jednakost, ljubav, sloboda! Otele su nam se, prešle su udrugi tabor, postale su znamenje nasilja u ovom jadnom svijetu koji nas se tiče, jer drugog nemamo. Treba izmišljati druge riječi, a ne znamo kako, i ne znamo koje." - odlomak iz knjige
