Svi počeci ljudskih velikih kulturnih tekovina gube se u vrlo dalekoj, tamnoj prošlosti, da gotovo ni za jednom ne možemo ići pouzdanim tragom do iskona.
Kako nam je u većini slučajeva neizvesna istorija domaćeg žita, tako isto moramo na po puta stati u ispitivanju o poreklu domaćeg života, pa i najvažnijeg pokretača za svakovrsni ljudski napredak — vatre. Hipoteze i teoreme za sva gornja pitanja ne izostaju i sve se više po duhovitosti raznih pisaca gomilaju, pa im zbog toga a i drugih uzroka i ovde valja za vatru učiniti mesta, razume se, oslanjajući se u prvom redu na srpski materijal, koji je jedinstveno bogat da mu slično gradivo kod drugih naroda ni približiti se ne može. Ne mislim da je naš narod do te raznovrsnosti dospeo zbog nekog naročitog dara nego prosto zato, što je i suviše dugo bio ostao otsečen od svakog progresa ostalih naroda, a pri tom stotinama godina u sirotinji i bedi da se zadovoljavao samo ako može goli život da očuva. U toj užasnoj tragediji našeg naroda valja tražiti uzrok njegove konzervativnosti za sve tradicije, od kojih se kolena za kolenima nisu ni za dlaku odvajala.