Posle čitanja ove knjige čitalac može izvući zaključak da Puškin svakako nije živeo takvim duboko hrišćanskim životom kao, recimo, Gogolj, i da je njegov kratki i burni život bio prepun svakojakih avantura. Međutim, njegova duhovna pobeda nad mračnim silama sa kojima je u ranoj mladosti drugovao, njegov veličanstveni preobražaj o kome govori istorijat prepiske sa Mitropolitom Filaretom, kao i duga ispovest pesnikova uoči smrti, daju nam nadu. „Sunce ruske poezije“ (kako mnogi zovu Puškina) nije moglo ni završiti u carstvu tame jer, da je tako, Puškin svakako ne bi ni mogao steći taj laskavi epitet…
