Od objavljivanja „Smeđeg Petra“ u Srpskom književnom glasniku pa do konačne redakcije romana (kasne šezdesete) prošlo je tri decenije. Izdavač Geca Kon odbio je da objavi „Osam nedelja“, a uticajni Slobodan Jovanović smatrao su pasusi o prelasku Albanije problematični. U Americi ovo delo preveo je slavista Albert Lord, a izdavači su ga odbijali sa sledećim obrazloženjem:
„Ti si, Rastko, pesnik u duši, a ja, nažalost, nisam. Ono što hoću da kažem možda je prejudicirano činjenicom što volim realistički način pisanja. Međutim, ja ti to moram reći ako se od mene očekuje da dam poštenu ocenu tvoje knjige. Uopšte uzevši, po svemu sudeći, mislim da si se toliko prepustio slikovitom izražavanju, koincidenciji i metafori da će tvoj rukopis po mom mišljenju preplašiti mnoge nepoetične američke čitaoce koji bi inače mogli da ga čitaju sa interesovanjem. Stoga preporučujem da kad ga budeš ponovo čitao i kresao ponovo pažljivo, ispitaj sve svoje kitnjaste pasuse, poređenja i metafore, sve svoje uzlete mašte, i nemilosrdno izbaci sve sem onih za koje smatraš da su zaista dobri. Pokušavam da kažem da smatram da si preterano povlađivao sopstvenom smislu za poeziju i da si podlegao iskušenju da upotrebljavaš nehatne, slobodne i nelogične trope koji zaista nisu vredni korišćenja. I pored mojih predrasuda kad je reč o prozi uopšte, jasno mi je da je slikovito izražavanje – dobro slikovito izražavanje – bit dobrog kreativnog pisanja. Veliki deo tvog slikovitog izražavanja je dobar, ali je mnogo toga prilično loše, i ja mislim da bi trebalo ili da to sve preradiš ili da potpuno izbaciš.“