Roman počinje suštinskim pitanjima: ,,Koliko vredi ljudski život”, ,,Kakvi su dani koji se ne zaboravljaju”, ,,Koliko su duboke rane koje ne mogu nikad da zacele”, ,,Ko ima pravo da nam oduzme ono što najviše vredi u nama” – otvarajući nam odmah mnogo dilema i pobuđujući čitalačku pažnju, uvodeći nas u priču. Pitanje koje je iznad svih i koje nosi poruku romana je bit ljudske empatije: ,,Da li je moguće pomoći tim ljudima kroz razgovor i šta im reći”, i na njemu počiva univerzum – šta možemo učiniti jedni za druge da bismo izlečili ono što što činimo jedni drugima? Prvom rečenicom: ,,Lep dan”, uvedeni smo u svet glavne junakinje Marije, i do kraja knjige iznova ćemo zaboravljati kako izgleda lep dan i mirna noć bez košmara. Ako bismo želeli radnju romana prosto da definišemo, mogli bismo reći da je silovanje sedamnaestogodišnje devojke i posledice istog – ono na čemu počiva forma. Međutim, ovaj roman je mnogo više od toga, to je prikaz borbe unutrašnjeg bića sa samim sobom, više nego sa nasilnikom, i pobeda mlade žene nad svojim strahovima, više nego nad onim koji joj nasilnik priređuje. Strpljenje, ljubav i razumevanje tri su stuba na kojima počiva isceljenje. Ovakva je knjiga nasušna potreba u današnjem vremenu, vremenu društvenih mreža, kada svaka žena i devojčica može proći kroz višestruko nasilje, od kojih je sajber nasilje najučestalije. Mnoge žene ćute o tome, nemaju snage da iznesu u javnost, plašeći se osude ili nerazumevanja, pre svega od strane svoje porodice, pa tek društva. Marija je obelodanivši svoju ranu doživela nerazumevanje od svog oca, ali nije odustala od sebe, od istine, bila je dovoljno hrabra da živi i voli. Koliko žena nikada ne krene napred, koliko njih okonča svoj život, koliko njih nikada ne progovori i tom ćutnjom ubija sebe iznutra? Napisati jednu knjigu, gde ćete obuhvatiti kritiku društva, pružiti podršku žrtvama i ujedno s psihološkog aspekta prići jednoj takvoj temi je veliki uspeh za autora i zahteva veliki trud i stvaralački napor. Jovana Čebo je tako slikovito i verno prenela unutrašnje nemire, bol, patnju, očaj, snagu i hrabrost, da je kroz beletrističko delo, zapravo donela i jedan priručnik o samopomoći. Sve zajedno, sadržano u romanu „Ožiljci na duši“, je od velike vrednosti za svakoga ko prolazi ili poznaje nekoga ko prolazi kroz period isceljenja.