Dan 670.
Kako sam mogla da ti se poverim o svemu ovome? Nisam imala tvoju hrabrost, tvoju pamet da ti kažem kako je zlo u Pragu i dalje u vlasti nadamnom. Nakon toliko vremena u tišini između nas, shvatila sam da mi je lakše da ti sve ovo prenesem u svom dnevniku.
Toliko je bilo zidova, prepreka, a želela sam da znaš. Želela sam da sve saznaš, kako je bilo, i kako će biti.
Poslala sam ti kao poklon moju poslednju misteriju, našu poslednju igru, uspomenu na mene. Jednog predivnog hvatača snova.
Samo, to nije običan hvatač snova.
U sebi sadrži bajalicu koja ulazi u svet tvojih snova. Bajalicu
povezanu sa mirisom mog tela. Sećaš li se kako mirišem dragi moj?
Znam. Smešno ti je. Hvatač snova koji oblikuje tvoje snove po
mojoj želji... Ali ako sve ovo čitaš ljubavi moja, u tom slučaju ja sam već mrtva.