Semezdin Mehmedinović (Kiseljak kod Tuzle, 1960) pjesnik je i esejist iz Alexandrije, a radi u Washingtonu. Miljenko Jergović (Sarajevo, 1966) pisac je i novinar iz sela s obronaka Vukomeričkih gorica, a radi u Zagrebu. Milomir Kovačević Strašni (Sarajevo, 1961), fotograf iz Pariza, radi gdje god se zatekne s fotografskim aparatom.
Krajem osamdesetih i početkom devedesetih prva su dvojica radili u istim književnim časopisima i novinama, uređivali ih i ispisivali, zajedno preveli nekoliko pjesama, a jednu napisali. Sudjelovali su u društvenome životu i imali živu iluziju da ga stvaraju. Strašni je u to vrijeme bio fotoreporter, voditelj fotografske škole pri studentskom društvu i kroničar – neusporedive energije i golemog opusa – posljednjega predratnog sarajevskog desetljeća.
Ova knjiga nastala je iz višemjesečnoga dopisivanja Mehmedinovića i Jergovića, nakon kojega su uslijedila Kovačevićeva "Pisma u slikama". Veći dio i teksta i slika tiče se razdvojenosti i udaljenosti trojice prijatelja. Ta udaljenost, uglavnom, nije u prostoru, nego je u vremenu, i ne tiče se njih, nego se tiče Sarajeva.
