U ovoj završnoj knjizi antičkih sofista nalazi se šest čuvenih govora jednog od najranijih grčkih retora Antifona, iz V veka pre n. e. O Antifonovom životu se samo nagađa, a ni kad je u pitanju njegov identitet stvari nisu najizvesnije. Ali, govori o kojima je reč sjajni su primeri atinskog zakona na delu i pravničkog besedništva. Svi se odnose na ubistva, od kojih su najmanje dva stvarna, a ostali su bili besedničke vežbe o hipotetičkim slučajevima.
Bilo da govore o realnim slučajevima ili izmišljenim, oni nam, svakako, otkrivaju ne samo kako se pred sudom raspravljalo o zločinima nego i način mišljenja koji su promovisali starogrčki sofisti; naime, kako misliti i zaključivati s dostojanstvom.
Antifona je, naposletku, demokratska stara Atina pogubila, baš kao i Sokrata, s kojim je, prema Ksenofonovim Uspomenama, Antifon vodio razgovor, jer država ne voli one koji ne veruju u njene bogove i podučavaju kritičkom mišljenju.
