Knjiga Hleb, topovi, dugovi trudi se da nas bliže upozna sa zbivanjima tokom predvečerja Prvog svetskog rata prvenstveno iz oblasti ekonomske istorije, ali i iz susednih društvenih nauka. U ovom periodu verovatno najvažniji događaj bili su balkanski ratovi, koji su okončali dinamičan rast srpske ekonomije od 1906. do prve polovine 1912. godine. Iz njih je Srbija izašla veoma zadužena, pošto je, zbog minimalne domaće štednje, spoljnim zajmovima finansirala infrastrukturu, nabavku naoružanja i ratne troškove. Perspektiva servisiranja tih dugova bila je sumnjiva. Verovatno najvažniji ekonomski događaj u periodu 1911–1914. bilo je sklapanje trgovinskog ugovora Srbija–Austrougarska 1910, koji je stupio na snagu 1911. godine. Njime su okončani Carinski rat i normalizovani ekonomski odnosi dveju zemalja, što je dovelo do velikog rasta spoljne trgovine i poljoprivredne proizvodnje. Ipak, tokom sledećih godina spoljna trgovina gušila se pod teretima ratnih zbivanja, ali i lošeg vremena i inflacije.
O autorima:
Boško Mijatović je diplomirao, magistrirao i doktorirao na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Usavršavao se na Londonskoj školi za ekonomiju i u OECD-u. Bio je predsednik Centra za liberalno-demokratske studije, istraživačkog centra iz Beograda.
Svojevremeno je radio kao viši naučni saradnik u Ekonomskom institutu u Beogradu. Objavio je i priredio više knjiga i zbornika radova. Radio je na više desetina projekata Svetske banke, EU, jugoslovenske i srpske vlade, UNDP, UNICEF i drugih domaćih i međunarodnih institucija. Član je uređivačkog odbora časopisa Panoeconomicus, bio je urednik za ekonomiju u Službenom glasniku, glavni urednik Prizme i Fokusa, autor je ekonomskih i političkih kolumni u NIN-u, Politici, Danasu, Ekonomskoj politici, Ekonomist magazinu i Radaru. Najvažnije publikacije su mu: Privatizacija (1993), Ekonomija, politika i tranzicije (1998), Duvan i srpska država u XIX veku/Tobacco and the Serbian State in the 19th Century (2006), Pojmovnik liberalne demokratije (sa I. Vujačićem i T. Mladenovićem, 2008), Poezija, tržište, država (sa M. Maksimovićem, 2009), Dva veka Dečanske ulice (2009), Srbija na nizbrdici (2011), Program dečjih dodataka u Srbiji (sa G. Matković, 2012), Ilustrovana istorija beogradskih kafana (sa B. Belingarom, 2016), Zemlјa, novac, država, iz srpske ekonomske istorije (2018), Istorija državnih finansija Srbije 1876–1895 (2021), Duvan u prvoj polovini dvadesetog veka (2022) itd. Priredio je i napisao predgovore za dve knjige u izdanju Akademske knjige: Istina o „Ekonomskoj podlozi hrvatskog pitanja“ Rudolfa Bićanića (2022) i Ekonomska politika Koste Cukića (1862, 2024).
Milan Zavađil je diplomirao na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, a magistrirao na Londonskoj školi za ekonomiju. Radio je u Narodnoj banci Jugoslavije i 30 godina u Međunarodnom monetarnom fondu. Držao je brojne kurseve na poslovnoj školi ESSEC, Institutu za obuku u Singapuru (IMF STI) i SEACEN (Organizacija centralnih banaka jugoistočne Azije). Bio je konsultant za ASEAN+3 Macroeconomic Research Organization (AMRO), za Australijski program tehničke pomoći za Indoneziju i brojne druge fondove (kratkoročni angažmani), kao i govornik na događajima Bloomberg-a i drugim investitorskim skupovima. Najnoviji radovi: „Serbia on the Path to Modern Economic Growth“ (sa Boškom Mijatovićem), Economic History Review, avgust 2022; „It’s all about (Industrial) Policy –Developing Indonesia’s mineral refining and processing industries“, Strategic Review, januar 2011; „Are emerging Asia’s reserves really too high?“, rad MMF-a sa Martom Ruiz Aranz (WP08/192), avgust 2008.