PPRVA SVEOBUHVATNA STUDIJA O PARTIZANSKOM POKRETU NA TLU JUGOSLAVIJE
Drugi svetski rat bio je najteže iskušenje u krvavoj istoriji jugoslovenskih naroda, pogotovo što su, pored partizana, na Balkanu ratovale mnoge vojne grupacije. Žrtve su bile ogromne, po procenama više od milion mrtvih među lokalnim stanovništvom.
O ovim činjenicama, uključujući i nova otkrića o bitkama koje su se odvijale na teritoriji Jugoslavije, istaknuti slovenački istoričar Jože Pirjevec je nakon višedecenijskog istraživanja napisao knjigu Partizani.
Ova dugoočekivana knjiga je prva koja pruža sveobuhvatni prikaz nastanka i razvoja partizanskog pokreta na celokupnoj teritoriji Jugoslavije. U njoj je Pirjevec detaljno osvetlio unutrašnje prilike unutar partizanskih organizacija, ali i njihov odnos prema drugim vojnim formacijama. Takođe je dao i objašnjenje kakvi su bili odnosi između jugoslovenskih partizana i saveznika u antihitlerovskoj koaliciji.
Knjiga nam otkriva kako su partizani i druge vojne jedinice (četnici, ustaše, balisti...) bili organizovani tokom Drugog svetskog rata, ko je vukao konce u prvom planu, a ko u pozadini, kako su partizani manevrisali između sila Osovine, Sovjetskog Saveza i sopstvenih ciljeva, kao i nezamislive ratne zločine na svim stranama.
„Jože Pirjevec je napisao knjigu o genezi i razvoju partizanskog pokreta u kontekstu svetske istorije, koja se čita kao napeta, tragična, surova i podjednako herojska priča…“
„Pirjevec je predstavio koliko je partizanski pokret bio složen i koliko je postaovažan kao vojna snaga, zapravo, kao karika između dva fronta – Istočnog i Zapadnog, što se često zaboravlja.“ -Primorski dnevnik
O autoru:
Jože Pirjevec, povjesničar i redovni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, rodio se 1. juna 1940. u Trstu. Diplomirao je na Sveučilištu u Trstu, a poslijediplomsko obrazovanje nastavio na Scuola Normale Superiore u Pisi i na Diplomatskoj akademiji u Beču. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Predavao je na fakultetima političkih znanosti u Pisi i Padovi te na Filozofskom fakultetu u Trstu, kao i na Fakultetu za humanističke studije Univerze na Primorskem u Kopru. Tijekom svoje znanstvene karijere istraživao je probleme talijansko-slovenskih odnosa u vrijeme preporoda (Risorgimenta), povijest Rusije u 19. stoljeću, a osobito povijest Jugoslavije i Trsta u 20. stoljeću. Dobitnik je prestižnih stipendija (Zaklade Alexander von Humboldt, Akademije znanosti SSSR-a, Nobelovog instituta u Norveškoj itd.) i često je istraživao u europskim i američkim arhivima i knjižnicama. Među njegovim brojnim monografijama ističu se monografije Jugoslovanske vojne 1991–2001. i Tito in tovariši, koja je do sada objavljena na 11 jezika, među njima i na hrvatskome (Tito i drugovi). U izdanju Srednje Europe objavljen je i prijevod zbornika radova Fojbe u kojem je njegov tekst o toj problematici
noseći dio knjige.
