Ovaj roman je predstavljen kroz tri velike teme - o umjetnosti i umjetnicima, o tome kako funkcioniše društvena elita i gdje se nalazi granica ljudskog morala. Govori o Dorijanu Greju, bogatom, mladom i zanosnom čovjeku i o njegovom prijatelju, umjetniku Bejzil Holvordu, koji jedne večeri slika njegov portret. Opčinjen svojom ljepotom požeilo je da nikada ne ostari, što mu se i ostvarilo. Dorijan ne stari, ostaje lijep spolja, ali njegova duša je uništena. Svi njegovi grijesi su se odrazili na portret koji on pokušava da sakrije od očiju javnosti. Poslije 18 godina pokušava da promijeni svoj život, ali ga duhovi prošlosti proganjaju, i vraćaju se da se sa njim obračunaju…
Ovim romanom Oskar Vajld je otvoreno i kritički ustao protiv licimerja i nemorala, sprovodeći svoju estetičku kritiku vota.
