Laza Lazarević, jedan od najistaknutijih predstavnika srpskog realizma, često se uzima kao utemeljitelj tradicije psihološkog pripovijedanja i nijansiranja u srpskoj modernoj književnosti. Česti motivi Lazarevićevih pripovjedaka su isticanje patrijahalnih vrijednosti i centralna uloga porodice kojoj likovi Lazarevićevog romanesknog svijeta često žrtvuju svoje biće i svoju ljudsku sreću. Tako je u djelu ovog značajnog srpskog pisca, porodica i porodična zajednica ona ultimativna vrijednost ljudskog života koja konstituiše samu individuu. „Lazarevića baš psihologija interesuje. On upravo najviše slika prelome u čoveku, onaj trenutak kad posle pretrpljenog poraza u čoveku nastaje moralni preobražaj", primijetio je o Lazarevićevom književnom izrazu Predrag Protić. Ova zbirka pripovijedaka donosi remek-djela srpske pripovijetke kao što su „Prvi put sa ocem na jutrenje", „Švabica", „Sve će to narod pozlatiti"...
