Naiđe period kada se tvorac naljudi na čovječanstvo,ali ne razočara u čovjeka. Onda on dezitegriše svijet. Ali ponovo da šansu čovjeku,. Mi znamo da u nasleđu nosimo palu prirodu,ali takođe nosimo i nadu. Dezintegrisati se na mnogo sitnih frakcija, ogoliti dušu da plovi, izađe na obalu i pogleda u svoj odraz u beskonačnom toku u kome otiču i dotiču dobro i zlo. Ta vječna borba kreće dezintegracijom. U snu o vječnosti dezintegrisani koncept je i Prometej koji krade vatru Bogovima i dariva ljudima. Privilegija je misliti i osjećati. Neće nas okovati. Jer pjesnik će se dezintegrisati, zbaciti lance i ostaviti djelo.
