"Jezik je u ovim stihovima korišten kao objektiv foto-aparata. Objekti bivaju izoštreni i zamućeni,
ostavljani izvan kadra i svaki taj fotografski a jezični manevar naglasak stavlja na samoću
objekta ili subjekta u kojem god kontekstu se nalazio. Pokušaj je to da se svemu i svakomu
pronađe mjesto u svijetu koji tone u kaos. Od lutalica stvara zalutale, od putnika turiste, od
ljubavnika strance. Autor fotografskim postupkom pokušava razriješiti drevnu ljudsku dilemu –
kako pomiriti svijet koji nosimo u sebi sa svijetom kroz koji kročimo, kako pronaći svoje mjesto.
Time čini ono jedino ispravno – trudi se u ime najveće tajne, u ime ljubavi proniknuti u tajnu
samoće.
Marko Tomaš"
