Sterija je intelektualni pesnik. Njegove pesme sadrže melanholična razmišljanja razočaranog, bolesnog čoveka, koji se povukao iz javnog života. On peva o prolaznosti, besmislu, ništavilu. Svuda vidi pustoš, propadanje, smrt. Groblje je jedna od njegovih najdubljih inspiracija. Sterija je najdosledniji pesimista u srpskoj poeziji i svuda oko sebe vidi „trulež i sujete prah”. Na tom kosmičkom pesimizmu temelji se njegov paradoks o ludilu – samo onaj ko izgubi razum može spokojno proživeti svoj vek. (Jovan Deretić)
Sterija pesnik nije bio samo erudit, njegov talenat bio je u individualno obojenoj misaonosti, u smislu za stilsku doslednost i okvire književnog roda. Sterijino viđenje čoveka ostaje jedinstveno u svojoj trezvenoj obrazloženosti, u odbijanju iskušenja strasti i mašte, u nesentimentalnom crtanju čovekovog ponašanja. (Miodrag Pavlović)
Njega oduševljava onaj hrišćanski ideal ljubavi, bratstva i jednakosti, koji obuhvata ne jedan narod, ne jednu rasu, nego ceo rod ljudski. (Ljubomir Stojanović)