Genis je, onako šarmantno mudar i duhovit, hteo to ili ne, preko jednako izvrsnog prevoda, postao i srpski autor. O metafizičnosti njegove široke recepcije među čitalaštvom u Srbiji da i ne govorimo. Čak i da ništa ne znamo o reakcijama na njegovu proznu esejistiku u Rusiji, SAD-u ili gde drugde, sasvim je jasno da nam je upravo on pokazao da u okviru čuvene slovenske postoji i specifična srpska duša u koju je on ozbiljno dirnuo. I to ne samo zato što su njegova misao i njegov stil univerzalni, već verovatno zato što je progovorio u naše ime. Hrana, krvi i tlo je knjiga o onome što joj naslov kaže: delimično, i u najvećem obimu, nastavak je knjige Stočiću, postavi se. Dakle, o jelima i kulturi kuhinje sa najrazličitijih strana sveta. Potom, ona je geopoetička vivisekcija pojedinca u kulturi, ali i nacija u istoriji. I najzad, ona je ispisana u žanru eseja, kao biserna ogrlica sastavljena od (gastro-kulturoloških) putopisa, epistemiološkog dovikivanja o poreklu pojedinca i naroda i britkih definicija o genima izniklih iz tla sa koga potičemo ispisanih u obliku dalekoistočnih koana, doduše, pesničkom slobodom (jezika) dopuštenih da budu nešto bucmastiji od zen originala
Karakteristika |
Vrednost |
Kategorija |
ROMAN
|
Autor |
Aleksandar Genis
|
Težina specifikacija |
0.5 kg |
Izdavač |
GEOPOETIKA |
Pismo |
Latinica |
Povez |
Broš |
Godina | 2009 |
Format | 14,5x20,5 |
Strana | 129 |