U haotičnom i često grotesknom svetu Simpatije, Blanko Kalderon na suptilan način predstavlja surovu stvarnost savremene Venecuele.
Priča prati Ulisesa, čoveka bez novca, predavača na ne baš prestižnoj filmskoj radionici, koga je žena napustila i pobegla u inostranstvo. Njegov tast, penzionisani general Martin Ajala, ostavlja mu u nasledstvo stan, pod uslovom da njegovu raskošnu rezidenciju „Argonauti” pretvori u sklonište za pse.
Ulises biva uvučen u čudno i opasno putovanje nakon što pristane da osnuje fondaciju za spasavanje pasa lutalica, napuštenih od strane miliona Venecuelanaca koji su izbegli iz zemlje u potrazi za boljim životom. Primoran je da se suočava s kompleksnim porodičnim odnosima, opasnim situacijama i misterioznim tragičnim sudbinama pasa u Karakasu.
Blanko majstorski kombinuje crni humor s misterijom punom referenci na kinematografiju, književnost (naročito na spisateljicu Elizabet fon Arnim) i, naravno, kinologiju. Kroz ironičan pogled na istorijske ličnosti Venecuele, poput Simona Bolivara i Uga Čavesa, Simpatija na oštar i duhovit način preispituje teme nasledstva, siromaštva, kao i agonije savremene Venecuele.
U moralno posrnulom društvu, u vremenu nepopra- vljivo kompromitovanih ljudskih odnosa, Ulises je poput napuštenog psa koji skuplja bačene zalogaje simpatije. Šta određuje naše naklonosti?, šta je u suštini porodica?, da li su napušteni psi dokaz postojanja ili nepostojanja Boga? – samo su neka od pitanja koja Blanko Kalderon tematizuje ovim romanom.