S Romima i ne samo Romima sam kao dečak delio i logorašku i izbegličku sudbinu. Taj davni biografski podatak obeležio je moja istraživanja uslova života Roma u Srbiji. Osnovu mog istraživačkog pristupa činio je stav da nema slobodnog društva bez slobode pojedinca, a da se ljudska i manjinska prava, građanske slobode pripadnika nacionalnih manjina mogu temeljno analizirati istraživanjem uslova života egzistencijalno najugroženijih – Roma. Ni jednog trenutka ne skrivajući svoju empatiju i poštovanje prema Romima, jasno i otvoreno sam iskazivao svoj kritički stav prema nekim postupcima samoproklamovanih i stvarnih romskih aktivista i vođa, s nadom da i na taj način mogu da doprinesem procesima emancipacije – ne samo Roma od siromaštva, nego i srbijanskog društva u celini od ksenofobije i primitivne arogancije prema svemu što je drugo i drukčije.
