Teško je uprijeti prstom na prvu grešku, reći gdje je počelo zlo.
Jesu li pogriješili kad su prodali sve i ukrcali se na taj vlak, ili kad su pobjegli iz njega, hodali dva dana bez vode, prešli planinu i stigli u izgubljeni gradić na jugoistoku, u Santa Ritu ? Je li bila greška kad su ih smjestili u prihvatilište, ili kad su ih ondje zaključali, kada su unutra bačene zapaljene boce, kad je živo spaljeno njih četrdeset, ili kad su za sve to doznali mediji, kad je preživjele trebalo vratiti kući, pretvarati se da radiš, ili ih naprosto potražiti, pronaći i dovršiti započeto ?
Irma, zovu je Crna, svoje je greške birala sama : samohrana majka, socijalna radnica sa sedmogodišnjom kćeri došla je u Santa Ritu i dopustila da joj bude stalo. A prateći nju, Crnu, Antonio Ortuño svojim eksplozivnim romanom vodi nas u još crnje, u epicentar nasilja koje potresa Meksiko — rutom kojom migranti iz Srednje Amerike pokušavaju doći do SAD-a.
Spaljeni Antonija Ortuña, jednog od najznačajnijih meksičkih pisaca današnjice, rijetko je beskompromisna knjiga, virtuozni triler u kojemu ime ubojice ne znači ništa, a popis žrtava ne zanima nikoga — nikoga osim onih koji u sebi uspijevaju pronaći fatalnu grešku suosjećanja i ljudskosti.
“Spaljeni knjiga je puna bijesa. Bijesa zbog nepravde, korupcije, i zemlje koja poput stroja za mljevenje mesa proždire na tisuće migranata iz Srednje Amerike. Iako je tragedija bila meksička svakodnevica, tek su nakon pronalaska 72 trupla u San Fernandu na svjetlo dana izašle činjenice o strašnim uvjetima u kojima žive muškarci, žene i djeca koji pokušavaju doći do Sjedinjenih Američkih Država. Ali Ortuñov bijes, od samoga početka, nije usmjeren na nijednu od strahota koje potresaju zemlju otkako je Felipe Calderón započeo rat protiv droge. Usmjeren je na rasizam njegove zemlje. […]” - El País
