U knjizi U početku beše vaspitanje, Alise Miler hrabro raskrinkava metode tradicionalnog vaspitanja koje, umesto da neguju dečiju autentičnost, često guše emocije, nameću poslušnost i podstiču potiskivanje bola. Oslanjajući se na primere iz istorije, na biografije kako diktatora (Adolfa Hitlera) tako i tragičnih figura (Kristijana F.), autorka pokazuje kako represivno vaspitanje sistemski proizvodi odrasle osobe koje ne razlikuju autoritet od nasilja i koje svoje detinjstvo nesvesno ponavljaju kroz agresiju ili pokornost.
Švajcarska psihoanalitičarka poziva na radikalnu promenu svesti o detinjstvu i ističe važnost empatije, poštovanja i emocionalne iskrenosti u odgoju. Ova knjiga, koja je izazvala brojne polemike, ne nudi „recept“ za vaspitanje, već poziva odrasle da se suoče s vlastitim ranama kako bi prekinuli krug međugeneracijskog nasilja.
U početku beše vaspitanje ostaje nezaobilazno štivo za sve koji žele da razumeju kako duboke rane iz detinjstva oblikuju naše društvo – i kako se te rane mogu isceliti.