Autobiografske priče i eseji velike ruske književnice.
Retko kada u modernoj književnosti pisci otvore vrata svog sveta (svog ličnog i porodičnog, prijateljskog i društvenog, književnog i filozofskog sveta) kao što je to učinila Ljudmila Ulicka u svojoj novoj knjizi autobiografskih priča i eseja Sveto smeće.
Ulicka priča o svojoj porodici, o svom odrastanju, o svojim prijateljima, o svojim ljubavima, o tome kako je od velikog biologa u zrelim godinama postala pisac, o tome kako su nastajale njene knjige, o tome kako je upoznavala svoje buduće junake i svoje kasnije čitaoce, o svojim društvenim stavovima i o svojim političkim uverenjima, o svojoj bolesti, o snazi života i ljubavi, a najviše o potreba za drugim, za razgovorom, za ljudskom slobodom.
Čudesno i iskreno, ispovedno i neponovljivo.
