Vi, naravno, znate“, opet se nakon kraće pauze Pave malo ohrabrio, „da je ta vaša priča potpuno… mislim, besmislena.“
„Naravno da znamo“, upao je muškarac do Starog. „Zato ti je i pričamo. Zato ćemo te, najzad, i pustiti odavde da se vratiš kući. Zato što je naša priča dovoljno besmislena da ti nitko ne bi vjerovao ni da je ispričaš na detektoru laži.“
Bilo da piše o misterioznoj bolesti, morskim psima ili fudbalskim navijačima, Boris Dežulović čini to vešto, duhovito i zabavno. U šest antologijskih priča njegovi junaci, obični, mali ljudi, naći će se u sasvim neobičnim okolnostima i situacijama. Pišući o njima, autor ispisuje blago ironičnu analizu hrvatskog društva koja će vas u isto vreme nasmejati do suza i duboko dirnuti.
„Dežulović se pokazuje kao pripovjedač koji se dobro snalazi u posve različitim registrima pripovjedanja, kao pripovjedač s mjerom koji zna poentirati stvar i čija se duhovitost ne utapa u jeftinoj banalnosti i pukom prepisivanju stvarnosti.“
– Jutarnji list
„Izvanredno parče najboljeg proznog štofa!“
– Teofil Pančić
