SAMO JE MORAVA VEČNA SAMO JE MORAVA VEČNA
SLUŽBENI GLASNIK

SAMO JE MORAVA VEČNA

Šifra artikla: 331448
Isbn: 9788651923374
Autor : Radoš Bajić
Radoševa pisma Nekada su nam stizala pisma od roditelja i prijatelja s pričama kako se živi kod kuće ili u mestu koje smo napustili u potrazi za školovanjem i poslom u većem gradu. I svi gradovi su, izgleda, bili bolji za život od onog gde smo rođeni. To je sudbina čoveka otkako je sveta i veka; selimo se po rođenoj zemlji ili planeti u potrazi za boljim životom, koji ćemo upoznati tek kad sednemo da se odmorimo od silne borbe – za malo sreće. Pisma roditelja i prijatelja bila su u belim ili plavim kovertama, s našom adresom koja se menjala bar jednom godišnje. I mi smo njima pisali, ali ređe, jer smo imali preča posla, velike planove i malo vremena. Radoš Bajić, naš omiljeni porodični glumac, scenarista, režiser, producent i pisac priča o životu malih, običnih i često zaboravljenih ljudi, uvideo je da nam niko odavno nije pisao ni jednog jedinog retka, pa se uz sve svoje poslove prihvatio i pisanja pisama bez koverata. Jer ne zna
sve adrese na kojima stanujemo…
I piše nam petnaest godina obaveštavajući nas o prilikama i neprilikama, uspesima i padovima, napuštenoj i zapuštenoj zemlji koju je kao režiser čistio da bi bila lepša – onakva kakvom je Bog stvorio. I u tim pismima pita se i pita nas: Koja je to naša zemlja danas? Da li su to opustošena sela, varošice i mali gradovi? Da li je to zemlja koja je svake godine sve malobrojnija i sve starija? Da li su to umorni ljudi koji su se naslušali obećanja da će sutra biti bolje? A oni više nemaju sutra – njihov život je, možda, do podne. Sva ova pitanja, i još hiljadu drugih, Radoš Bajić je postavljao zabrinut za ovu zemlju, za naš umorni narod i našu decu koja bi jednom u „modernoj istoriji Srbije“ – bio bi red – valjalo da ostanu ovde i žive u miru i poštenom, čestitom radu. Bez kofera u hodniku i stajanja u redu za iseljeničke vize.
Najgledanije televizijske serije i filmovi koje je Radoš napravio svedoče o sudbini našeg naroda tokom prošlog i ovog veka s jednim jedinim zajedničkim imeniteljem kao zebnjom: Da li ćemo i kada ćemo živeti kao ljudi dostojni imena kojim se u svečanim prilikama hvalimo i ponosimo?
Kada će to biti? Ko će to doživeti?
Dušan Kovačević, akademik
  • NSZ
Sačuvajte u listi želja
Rok isporuke:
Isporuka: 26.12.2025.
Isporuka: 26.12.2025.
Pomoć
Radoševa pisma Nekada su nam stizala pisma od roditelja i prijatelja s pričama kako se živi kod kuće ili u mestu koje smo napustili u potrazi za školovanjem i poslom u većem gradu. I svi gradovi su, izgleda, bili bolji za život od onog gde smo rođeni. To je sudbina čoveka otkako je sveta i veka; selimo se po rođenoj zemlji ili planeti u potrazi za boljim životom, koji ćemo upoznati tek kad sednemo da se odmorimo od silne borbe – za malo sreće. Pisma roditelja i prijatelja bila su u belim ili plavim kovertama, s našom adresom koja se menjala bar jednom godišnje. I mi smo njima pisali, ali ređe, jer smo imali preča posla, velike planove i malo vremena. Radoš Bajić, naš omiljeni porodični glumac, scenarista, režiser, producent i pisac priča o životu malih, običnih i često zaboravljenih ljudi, uvideo je da nam niko odavno nije pisao ni jednog jedinog retka, pa se uz sve svoje poslove prihvatio i pisanja pisama bez koverata. Jer ne zna
sve adrese na kojima stanujemo…
I piše nam petnaest godina obaveštavajući nas o prilikama i neprilikama, uspesima i padovima, napuštenoj i zapuštenoj zemlji koju je kao režiser čistio da bi bila lepša – onakva kakvom je Bog stvorio. I u tim pismima pita se i pita nas: Koja je to naša zemlja danas? Da li su to opustošena sela, varošice i mali gradovi? Da li je to zemlja koja je svake godine sve malobrojnija i sve starija? Da li su to umorni ljudi koji su se naslušali obećanja da će sutra biti bolje? A oni više nemaju sutra – njihov život je, možda, do podne. Sva ova pitanja, i još hiljadu drugih, Radoš Bajić je postavljao zabrinut za ovu zemlju, za naš umorni narod i našu decu koja bi jednom u „modernoj istoriji Srbije“ – bio bi red – valjalo da ostanu ovde i žive u miru i poštenom, čestitom radu. Bez kofera u hodniku i stajanja u redu za iseljeničke vize.
Najgledanije televizijske serije i filmovi koje je Radoš napravio svedoče o sudbini našeg naroda tokom prošlog i ovog veka s jednim jedinim zajedničkim imeniteljem kao zebnjom: Da li ćemo i kada ćemo živeti kao ljudi dostojni imena kojim se u svečanim prilikama hvalimo i ponosimo?
Kada će to biti? Ko će to doživeti?
Dušan Kovačević, akademik

Ostavi komentar

Trenutno nema komentara
Karakteristika Vrednost
Kategorija ESEJISTIKA I PUBLICISTIKA
Autor Radoš Bajić
Težina specifikacija 0.5 kg
Izdavač SLUŽBENI GLASNIK
Pismo
Povez
Godina2019
Strana680

Slični proizvodi

Kako pisci biraju odeću za svoje likove? Zašto im je ona važna? Da li je njihov izbor s...
31,58 EUR
35,09 EUR
Brak je najstarija i najvažnija društvena institucija u kojoj se prepliću i sukobljavaj...
9,56 EUR
10,63 EUR
Mnogobrojne metafore svedoče o tome da je evropsko promišljanje sveta duboko prostorno ...
2,44 EUR
2,71 EUR
Prepoznavanje stranca Izabele Hamad neobičan je esej izuzetne sugestivnosti, koji istra...
8,14 EUR
9,04 EUR
eseji, književne crtice I pesme
9,47 EUR
10,52 EUR
Osim što na obuhvatan i analitičan način tumači dela Gogolja i Čehova, Mihiza i Pekića,...
7,65 EUR
8,50 EUR
U knjizi Pikseli Pola Sezana po prvi put su skupljeni tekstovi koje je Vim Venders napi...
11,58 EUR
12,87 EUR
Poslednjih letnjih dana, izašla je iz štampe nova knjiga o Branku Ćopiću, iz pera knjiž...
12,64 EUR
14,04 EUR
Pomoć