Treći put jedan je od koncepata oživljavanja, odnosno stvaranja nove, takozvane umjerene ljevice što ga je ponudio “guru” nove britanske socijaldemokracije, Anthony Giddens. Postao je politička filozofija Tonyja Blaira i novih laburista u Britaniji, Gerharda Schrödera u Njemačkoj, te u Sjedinjenim Američkim Državama u vrijeme Billa Clintona. Bio je to raskid s postojećim dogmama klasične socijaldemokracije i ubrzo postaje platforma političkih programa mnogih evropskih socijaldemokratskih stranaka. Koncept je izazvao pravu buru kritika s lijeve i s desne strane – od shvaćanja da je treći put zapravo mješavina već postojećih ideja i politika odnosno velika šupljina ili potpuno prazna politička filozofija, tačerizam provođen drugim sredstvima, do tvrdnji kakve je zastupao primjerice Norberto Bobbio o formuli koja je ni lijevo ni desno i koju je koristio i francuski fašistički pokret – a Alex Callinicos, koji ga naziva “najboljom ideološkom krinkom neoliberalizma”, u ovoj nam knjizi daje onu upravo najargumentiraniju.
S obzirom na prođu koncepta na vlasti, postavlja se pitanje smislenosti daljnje rasprave. Vjerojatno će biti još pokušaja pomirenja “poduzetništva i pravde” – iskustvo slobodnotržišnoga kapitalizma neprestano izaziva borbe za socijalnu pravdu. No mi i dalje živimo u sjeni Sovjetskog Saveza i njegova pada. U odsutnosti demokratske i napredne alternative u koju bismo imali pouzdanja, iskušenje da se kapitalizam pokuša humanizirati mnogima je neodoljivo. Pouka ove knjige, kao i učinka vladavine trećeg puta, jest da je taj projekt utopijski. Zahtjevi pravde naprosto su, proizlazi, nespojivi s logikom kapitala.
