O čemu se u ovoj analizi zapravo radi? Januara 1908, Maks Graf je pisao svom poznaniku Frojdu, žaleći se na svog petogodišnjeg sina koji je iz nepoznatih razloga postao opsjednut jakim strahom od konja. Fobija je okovala dijete iz zbog nje on nije mogao da izađe iz kuće. Dijete se počelo plašiti da će konj ući u sobu i da će ga ugristi. Frojd je u dogovoru sa njegovim ocem otpočeo liječenje ovog bistrog i simpatičnog klinca i savjetima, razgovorom i dojavama iz doma preplašenog Hansa neprestano je nadgledao oporavak mališana. Frojd je ovu studiju objavio naredne godine, 1909. godine, i u njoj je naravno zaštitio identitet porodice i dječaka. Mnogo godina kasnije, nakon mukotrpne potrage znatiželjnih psihologa za identitetom porodice, saznalo se za ime oca i za ime djeteta koji se zvao Herbert. Nakon cijele decenije, tačnije s proljeća 1922. godine, kod Frojda je došao devetnaestogodišnji mladić i predstavio mi se riječima, “Ja sam mali Hans’’. Frojdovi kontakti sa njegovom porodicom bili su odavno prekinuti, tako da je Frojdovo oduševljenje dolaskom mladića nakon toliko godina bilo… Roditelji mladog Herberta su se razdvojili, pričao je on, i osnovali su svoje porodice. Sa njima je očuvao dobar odnos. Ipak se žalio da se raspadom porodice najviše udaljio od svoje najmlađe sestra, i ona mu je zaista nedostajala. Herbert je sada živio sam, i odlično se osjećao.
Razgovarali su o davnoj analizi. Mladić je govorio da mu je sve bilo nekako ”strano” za vrijeme čitanje ove istorije bolesti. Nije imao osjećaj da se govori o njemu, priznao je zbunjeno Frojdu. “…i tek kada je stigao do izleta u Gmundenu, sinulo mu je neko nejasno sjećanje da se to, možda, o njemu radi”. (S. Frojd, ”Postskriptum analize malog Hansa”, 1922)
Vuksan Vuksanović
