Kako se javljaju i odakle potiču religijske ideje? Da li je legitimno proučavati religiju sui generis, nezavisno od njenih društvenih, psiholoških ili kulturnih dimenzija? Mogu li se raznorodna verovanja, religijski simboli, mitovi i ritualne prakse različitih naroda komparativno analizirati, a da pritom ne dolazi do učitavanja jednih koncepata u druge? Kakve su teorijske i metodološke pretpostavke takvog istraživanja? Ako smo, pak, u stanju da prepoznamo sličnosti u obrascima i strukturama unutar nekoliko različitih kulturnih i religijskih tradicija, na čemu se te sličnosti temelje? Kako se, potom, pristupa spoljašnjim, a kako unutrašnjim dimenzijama religioznosti? Kakva je priroda religijskog iskustva u čisto fenomenološkom pogledu? U kom smislu su religijski mitovi i rituali sistemi simbola? Do kakvih promena dolazi unutar pojedinih religijskih sistema kada oni stupe u interakcije s raznorodnim aspektima modernosti? Kakve su mogućnosti i perspektive interreligijskog dijaloga u savremenom svetu? Ovo su samo neka od pitanja pred kojima će se, sasvim sigurno, zamisliti i čitalac ove knjige ukoliko se s potrebnim zanimanjem i radoznalošću uputi u njenu sadržinu.
