U knjizi su prvi put istražene mogućnosti izvođenja svojevrsne eksperimentalne teorije koja u kritičkim i u istorijskim terminima promišlja tesnu prožetost književnosti na različitim jezicima i iz različitih kultura. Poseban naglasak je stavljen na transmisije između ekscentričnih polja u transkulturnim komunikacijama. U tim transmisijama releji na srpskim i balkanskim kulturnim prostorima dobijaju poseban značaj. U ovom, po mnogo čemu pionirskom radu, ukazuje se na višedimenzionalnost i, u krajnjoj liniji, neobuhvatljivost transkulturnih problema u „disciplinovane“ naučne obrasce. Rezultat istraživanja je u artikulaciji pristupa koji kombinuje znanja iz različitih umetnosti i različitih naučnih oblasti, kao i različite metode i diskurse, i ukazuje na ludičku dimenziju kao nužan element u navedenom istraživanj
