Zbirka Antikanti sadrži dva ciklusa pesama, formom i poetički različitih a vešto uklopljnih u zaokruženu celinu. U početnim pesmama zbirke određuje se njen dalji karakter i nudi ideološka i poetička matrica koje će kasnije poslužiti za tumačenje većine stihova. Tako se, umesto istaknutog lajtmotiva, ističe podređenost društva ciljevima krupnog kapitala a kritikuje se nedoslednost u političkom i društvenom delanju. Ljudi žive, u Glišićevoj predstavi sveta, bez potrebe da budu obrazovani, svedeni na besciljno kretanje, puni praznih priča i nepotrebnih razgovora. Pesnik ističe stanje haosa i kretanje kroz haos: izgovorene reči uglavnom su bez značenja, gotovo jedina fizička manifestacija pojedinaca koji su se obreli u ratu svih protiv svih, pa i takve se ne čuju već kao da ispare. Ipak, za Glišića to nije slučajno, on zaključuje da haos koji vlada svetom neko namerno kreira. Istovremeno, zaključak o kreiranju haosa pesnik postavlja u sam centar iz koga crpi utopijska, distopijska i svaka druga opredeljenja u sopstvenom umetničkom izrazu. On nas vraća na početke novovekovne filozofije, u vreme Tomasa Hobsa koji se pita da li se ljudi rađaju loši ili takvi postaju tokom života. Na kraju, pesnik radi preporuke za ostvarivanje boljeg sutra predlaže samouhođenje, kao vrstu opreza, čojstva i samopoboljšanja.
Karakteristika |
Vrednost |
Kategorija |
POEZIJA
|
Autor |
Nenad Glišić
|
Težina specifikacija |
0.5 kg |
Izdavač |
PRESING |
Pismo |
Latinica |
Povez |
Broš |
Godina | 2025 |
Format | 14,8x21 |
Strana | 59 |